Plesni diptih „Femine“


Plesni diptih „Femine“ koji će se održati 29. juna od 19.00 časova u prostoru Kulturne stanice Barka predstavlja savremenu plesnu predstavu. Ova predstava se realizuje u produkciji Instituta za umetničku igru, u sklopu autorskog projekta plesačice Mojce Majcen uz saradnju sa Balkan Dance Projekta. Predstava je nastala u koreografiji Rite Gobi (Mađarska) i Aleksandre Madsen (Hrvatska). Projekat je ujedno i završna predstava studenata Instituta za umetničku igru.

Projekat „Femine“ predstavlјa susret dve koreografkinje čiji koreni potiču iz Srbije.

Plesni preplet koreografkinja i njihovi međusobni plesni razgovori su postavlјeni u savremenom obliku međusobno povezanog diptiha pod nazivom „Femine“ za 5 mladih plesačica koje preuzimaju jedan jedini identitet; identitet mladih umetnica i promotera mlade savremene plesne scene, kao i u Srbiji tako i u Sloveniji.

Svaka od koreografkinja je u nekom trenutku bila pod uticajem koncepta granica i njihovog odnosa sa vremenom. Imale su iskustvo preuzimanja novog, drugačijeg identiteta susrećući se sa konceptom besmisla na svim mogućim nivoima živlјenja, da bi u nekom trenutku, kao raselјene osobe, prihvatile to s jedne strane kao nadu a s druge kao apsurd.

 

Koreografkinje: Rita Gobi i Aleksandra Madsen

Asistenti koreografije: Ognjen Vučinić, Mojca Majcen

Muzički predložak i autorska muzika: David Nik Lipovac

Kostim: Saša Krga

Igrači: Katarina Bućić, Tijana Ostojić, Patricija Crnković (SLO), Tjaša Bucik (SLO) i Neža Banovec (SLO)

Fotografija: Luka Stojković

Dizajn: Teodora Živković

 

Nešto više o koreografkinjama:

RITA GOBI

Koreografija: LINK- LANAC

Kao jedna karika u lancu, pojedinac je povezan sa zajednicom. Predstava ispituje šta znači živeti u zajednici, šta znači biti jedna od mnogih međusobno povezanih karika. Zašto pojedinac teži da pronađe zajednicu? Zašto zajednica pušta nekoga, a druge isključuje iz svojih redova? Da li želimo da živimo u zajednici iz sebičnosti ili altruizma? Koliko je hrabrosti potrebno da se bude ta „najslabija karika“?

RITA GOBI:

Rita je mađarska koreografkinja, pedagog savremene igre i plesačica. Rođena je u Novom Sadu, a diplomirala je na Mađarskoj plesnoj akademiji u Budimpešti. Bila je učesnik različitih međunarodnih plesnih radionica i rezidencijalnih programa kao što su OMI DANCE Residency sa sedištem u SAD, VARP rezidencija na SE.S.TA-Korespon Dance, u Češkoj, i Morishita Studio u Tokiju pod fondacijom Japana. Godine 2006. osnovala je plesnu kompaniju Góbi. Od tada je kreirala nekoliko savremenih plesnih produkcija, interaktivnih predstava za decu i učestvovala u raznim interdisciplinarnim projektima (otvaranje izložbi, modne revije, itd.). Poslednjih godina Rita sarađuje sa umetnicima u inostranstvu, a sa svojim nastupima obilazi svet. Njen solo komad Volitant je dobio nekoliko domaćih i međunarodnih nagrada, a sa istim komadom predstavila se na Festivalu Sola u Muzeju savremene umetnosti u Beogradu 2022. godine. Profesor je plesa u Umetničkoj školi Nemes Nagy Ágnes, a redovno održava radionice u Mađarskoj i inostranstvu na raznim festivalima. Radi i kao koreograf po pozivu u lutkarskim pozorištima i pozorištima pokreta u radu sa glumcima.

ALEKSANDRA MADSEN

Koreografija: Wegsittudrlifk

Ova koreografija proizlazi iz istraživanja smisla i besmisla u kretanju ali i u strukturi. Osnovni alat istraživanja je improvizacija kroz koju izvođačice pronalaze kretanja koja nisu unapred rafinirana i zadata kao telesni jezik. 

Taj vokabular se uspostavlja iz aktivne proizvodnje suprotnosti od onoga što se smatra da ima smisla. Na taj način izaziva se dekonstrukcija pogleda na celinu kretanja te fragmentarnost izvedbe izbegavajući sadržaj koji se može prepoznati kao kretnja- značenje, kretnja kinestetička smislenost ili kretnja- estetski element. 

Koreografija tako, zbog izbegavanja smislenih veza pri proizvodnji vokabulara, istovremeno preispituje pitanje pretpostavljenog smisla i očekivanosti u izvedbi. Tako se principom besmisla uspostavlja vokabular i struktura izvedbe. Besmisao se ne pokušava usmisliti već pretpostavlja telesni i izvedbeni aksiom. Time se i telo i struktura vraća na ispitivanje temeljnih motivacija za kretanje, ali i proizvodnje smisla. 

Za razliku od samog apstraktnog kretanja, koji se više dotiče vizuelnog aspekta izvedbe, ova koreografija stavlja naglasak na anticipaciju kao temelj za estetski doživljaj. Izbegavanjem smisla i svesnog kontrasta u izvedbeni besmisao, izvođači tako proizvode koreografski materijal koji varira na granici između apsurda i nade.

ALEXANDRA MADSEN

Diplomirala je Dramaturgiju izvedbe i završila BA studije Savremenog plesa – nastavnički smer na Akademiji dramskih umetnosti u Zagrebu. Usavršavala se u Hrvatskoj i inostranstvu kod čuvenih plesnih pedagoga u različitim plesnim praksama (Laban Center London, ImPulsTanz). Bila je stalna članica Zagrebačkog plesnog ansambla (2009-2016) sarađujućii s mnogim inostranim koreografima. Istovremeno je razvijala sopstvenu umetničku praksu istražujući proširene oblike izvođačkih dela i koreografije osnujući umetničku organizaciju MasaDanceCompany s Ognjenom Vučinićem. Kao autorka ostvarila je brojne zapažene predstave: TI, ONA, RAVE (ON)!). Dobitnica je Nagrade hrvatskog glumišta 2014. za najbolje plesno ostvarenje u predstavi „Hermafroditi duše“ Žaka Valente, a kao koreografkinja, dobitnica je „Nagrade za najperspektivnijeg mladog koreografa“ 2004., „Nagrade kritike na Festivalu koreografskih minijatura“ 2011. u Beogradu i Grand Prix na 6. Međunarodnom festivalu savremenog plesa u Alžiru za predstavu „TI“ u koautorstvu s Vučinićem. Kao plesni pedagog predaje u Hrvatskoj i u inostranstvu, podučavajući savremeni ples, partnering i improvizaciju. Radi i kao nastavnica u Srednjoj školi za savremeni ples Umetničke škole Franje Lučića u Velikoj Gorici, surađuje sa Institutom za umetničku igru u Beogradu, i sa Akademijom dramskih umetnosti u Zagrebu na studijama Savremenog plesa. Član je Saveza scenarista i pisaca izvođačkih dela i predsednica UO Udruge plesnih umjetnika Hrvatske. Živi i radi u Zagrebu.